VojvodinaCafe Forum - Lični blogovi - Blog
Pogledaj RSS Feed

Lični blogovi

  1. II godina hodočašća

    *
    Lep je i živ olistali Tovarnik. U kući Medića prvi put polegla bezbrižnost na moja pleća. Ovde više ne držim pušku i ne čekam, čekam ... Pozdravih se s prijateljima.
    *
    Vukovar. Patnja. Bol. Onemeli krici. Zaprašnjavili avetinjski grad i povukli se u pričljivu nemuštost razvalina.
    *
    Nepoverenje, čak i otvorene pretnje nekog nesrećnog starca.
    *
    S ove strane Dunava, u sirotinjskoj ...
  2. Promena oblika percepcije

    Večeras nisam bio sam. Ona je strpljivo podnosila svaki moj teški korak i skrivala vešto modrice od udaraca đonova. Dugo sam hodao, a da je nisam ni primećivao. Pustim ulicama blještala su umorna, sanjiva lica, ozarena svetlom noćobdijskih sijalica. Kroz govor asfalta i mojih cipela naslutih uzdržano, tiho ječanje. Pod nogama, cvilela je senka. Ne ustavljajući korak ja sam je gazio, ona je kopnila i nestajala, da bi se praštajući mi, ubrzo, ...
  3. Samoogledanje - Samopopredmećenje II

    Doživljavajuće Ja predstavlja celinu, sveukupnost bića u doživljaju, dok se o Reflektujućem Ja može govoriti posle rascepljenja Doživljavajućeg Ja na Ja-koje-priča, iliti Reflektujuće Ja, i na Ja-u-priči-životu u kome se ogledali Celovito Ja u spokoju sagledanja. Umetnički čin jedino je moguć ako se između njih zapodene gatanje.
    Ja-koje-je-u-priči - Oživljavajuće Ja + Ja-koje-posmatra - Reflektujuće ...
  4. Nesaučešće

    Satima hodam a da nikoga ne srećem. Samo opustela ognjišta. Domovi lišeni ljudskog saučešća. Promaših manastir te izbih na Stragare.
    Ophrvava me seta
    Uz opusteli
    odmaram se dom
    *
    Sedim u manastirskom dvorištu. Sam. Ovde ću zanoćiti. Boli me palac na desnoj nozi. Hladno mi je. Ježim se na svaki dodir mokre košulje. Dolaze mi pred oči opusteli, sebi prepušteni, nekad topli ljudski domovi. Ucveljene ...
  5. Vinogradar

    Lastari olistali
    ruke
    šake ogrozdale
    na peščar stopala mirišu

    koža pod suncem zakorila
    usni li
    iz srca vino poteče

    ko se njime napoji
    zaglagolja jezikom drevnim
    iz doba kad se duša

    iza očiju još nije skrila
    kako korakne
    tako se ukoreni

    Zemlju povija
    da pesnici sada
    svagda i u vekove vekova
    ne budu žedni ...
  6. Tišina

    Ima trenutaka kad se okolo za dugo stani praznina i čoveku preostaje da se povuče i odvoji od spoljašnjeg sveta. Duša ćuti jasno samo sopstvenu živu tišinu. Sve drugo postane daleko i tuđe i podseća na jutarnji utisak o zaboravljenom snu.
    Ali, dešava se često, kad kakvo duševno ili telesno naprezanje iščaše iz svakodnevlja, da se u bogohulnom samozaboravu osetim blaženo lakim, poput opalog lista koji je od nečeg ...
  7. Samopopredmećenje

    Istinska usamljenost je u razdvojenosti od svog bića, u dvojnosti(Oktavio Paz). Neophodna je smelost da se dozvoli rascep unutar sebe i u tom zjapu proboravi, ne bi li se kreirale krinke kazivanja. Jedno se iskazuje udvajanjem, rascepljenošću stvaraoca. Samopopredmećenje. Neophodni akt prisećanja doživljenog, njegovo predstavljanje opredmećenim Ja-koje-je-u-priči, a tim i oformljenje slika i predstava pozajmljenih iz odnosa prema stvarima. Zato je umetnički ...
  8. Blagodet

    Zasivelo se nebo. Rominjava kiša kucka sitno po razapetom šatorskom krilu ispod kog sam se šćućurio. Za tren strah me je, od visine stabala pod kojima ležim. Dva drveta iz istog korena sestrinski krenula u visine. Grmi.
    *
    Šumarak iznad glavnog puta. Spuštam se na drum, kad oštar šušanj s desna natera me da se ustavim. Ugnuta, ispumpana, crno-žuta dečja lopta, podrobnijim posmatranjem preobraća se u uplašenu ...
  9. Na klupi

    Bride leđa. Nizak naslon klupe podvukao se lopovski pod rebra. Draga me klecavi hod mališana. Smeši mi se. Truć. Nema suza, samo začuđenost. Radosno ustaje. Mlada ciganka gata zamišljenoj, postarijoj gospođi, prevrće joj dlan. Komešanje. Gospođa pretura po torbi i hitro se diže s klupe vučena za haljine. Vračara tužno gleda kesicu kafe u ruci. Odlazi. Iza njih, na klupi, dečja izmetina privukla roj muva. Nov miris. ...
  10. Umetničko stvaranje

    Umetničko stvaranje postoji jedino u sećanju na večnost, u melanholiji rascepljenosti. Doveden u stanje necelovitosti, doživljaj je, sećanjem, dohvatljiv za razum.
    *
    "Umetnost izvire iz tajne koja je tajna sama ličnosti. Umetnost je govor te tajne"(Žarko Vidović). Umetnik je neizostavno romantičar. "Romantika je udaljavanje od predmeta na rastojanje koje je dovoljno da bi mogao biti osmotren"(Mihail Ančarov). Uhvati ...